Postanku prvih etnografskih muzeja prethodila je praksa prikupljanja narodnih, tradicijskih predmeta te osnivanje privatnih zbirki raznih kolekcionara i ljubitelja narodne umjetnosti. Nakon osnutka Etnografskog muzeja u Zagrebu 1919. godine, veći dio na taj način prikupljene etnografske građe u Hrvatskoj postao je vrijednim fondom muzejskih zbirki (Gjetvaj, 1989: 12).
Osim na temeljima znatnog broja privatnih zbirki, Muzej se formirao uključujući i zbirke preuzete iz raznih drugih muzeja koje su svojim sadržajem mogle činiti inventar Etnografskog muzeja.
Najstariji primjerak glazbala u Etnografskom muzeju su gajde izrađene 1751. godine u mjestu Aljmaš u Slavoniji. U Muzej su ušle kao dio privatne Zbirke glazbala Franje Ksavera Kuhača prikupljenih između 1857. i 1886. godine. Svoju je privatnu Zbirku Kuhač 1886. godine prodao Hrvatskome glazbenom zavodu koji ju je 1920. godine dao na pohranu Etnografskom muzeju te od tada čini dio njegova fundusa.
Crtež gusli, nacrtala: Zdenka Sertić, snimio: Mirko Kus-Nikolajev, 27.12.1932. / N-2442, Foto-dokumentacija Etnografskog muzeja
Neposredno nakon osnutka, u Muzeju je utemeljen i Odsjek za pučku muziku koji je djelovao od 1921. do 1948. godine. U to je vrijeme za Muzej prikupljen najveći broj glazbala i najopsežnija popratna glazbena dokumentacija.
Do 1960-ih godina metoda prikupljanja glazbala bila je usmjerena na uočavanje elemenata koji su zajednički svim slavenskim zemljama, posebice zemljama Južnih Slavena pa su se prikupljala glazbala koja upućuju na zajedničko slavensko porijeklo. Pritom se terenska istraživanja nisu svodila samo na područje Hrvatske, već na čitav Balkanski poluotok i šire.
U Zbirci glazbala imamo stoga sačuvane primjerke iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije, Albanije, Srbije, Crne Gore, Bugarske, Poljske te s Kosova. Ipak, najveći je broj glazbala upravo iz Hrvatske.
Glavna značajka tradicijskih glazbala u Hrvatskoj jest njihova mnogobrojnost i raznovrsnost za jedan relativno malen teritorij (Ćaleta, 2001: 423). Posljedica je to strujanja brojnih i različitih naroda i kultura. Na ovom su se prostoru susretale mediteranska kultura (talijanska, grčka, arapska) i slavenska; osjeća se jak utjecaj Osmanlijskog Carstva, a na raznovrsnost glazbenog života utjecali su i glazbeni instrumenti prihvaćeni iz tzv. viših civilizacija pa ponarodnjeni, primjerice, violina, harmonika, gitara, truba ili klarinet (Bezić et al., 1975: 6). Upravo glazbala iz Etnografskog muzeja predstavljena u ovom katalogu, izrađena i ukrašena različitim metodama i tehnikama te svirana u raznim društvenim i privatnim kontekstima i na različite načine, svjedoče o bogatstvu hrvatske tradicijske glazbene baštine te preplitanju različitih kultura na prostoru čitave Hrvatske.
